I found you attractive - đe me nađe?!
Veliko Dete ima dvanaest godina. Skoro trinaest, pobunila bi se sad da me čuje. I to su godine kada je najvažnije ne razlikovati se ni po čemu od drugih i po svaku cenu utopiti se u masu. Kapiram. Mora da ima najke te i te, mora da ima uuuuske farmerke, i one čupave čizme koje svi nose i nekakav pucketavi lak za nokte (to je tek hit, za neupućene!) i mora užinu da kupuje baš u toj i toj pekari i da ima touchscreen jer je to tako fensi.
Borim se s tim neko vreme. Nekada pobedim, nekada ne. Nekada mi se učini da me čuje i da uspevam da doprem do nje s pričom o tome kako ne mora uvek da se bude isti i kako treba da ima nešto što je razlikuje od ostalih.(a pritom ne mislim na najnoviji i najskuplji mobilni telefon koji nema niko u školi). I taman kad pomislim da sam uspela da probudim ono zrnce individualizma u njoj - usledi jedno tužno, pretužno 'ali maaamaaa, sve moje drugarice...' - i ja, šta ću, kapituliram.
I tako sve njene drugarice su imale nalog na Fejsu. Protivno svim pravilima, ispod svake norme - ali imaju. I profile, i prijatelje i lajkove i grupe, i 'svi vi koji volite Maju iz sedmog dva...' Čak i ti mama imaš profil na Fejsu, rekla mi je na kraju. Čak i ja...? Šta god značilo to ČAK, ali dobro, da, čak i mama ima nalog na Fejsu. Ako ćemo pravo - i Mamina Mama ima nalog na Fejsu. Ne kažem da zna da ga koristi, ali - ima. Zašto? Zato što SVI imaju nalog na Fejsu.
I tako, otvorimo mi taj nalog. Sednemo, popričamo, objasnim joj ovo i ono, sve spletke, zamke onostranog. Kaže - kapiram. A ja kapiram da već zna više od mene. Nakon dva dana - tristapedesetčetiri prijatelja! A ja se i dalje držim na svojih skromnih četrdeset i pet, i to računajući društvo iz osnovne škole. Nije mi pravo, ali pustim je. Tu i tamo, da ona ne zna, ulogujem se, proverim poruke, ošacujem ko je lajkuje, ko je ne lajkuje... (Man'te me sad dečijih prava, naročito onih koja se tiču privatnosti - roditelj sam, moram da znam s kim mi se dete druži!)
Na svoj profil retko odlazim, ne dopada mi se način na koji se sve banalizuje, pa ni to 'druženje' na Fejsu. Postavim tu i tamo neku fotku, tek zarad rodbine iz inostranstva, pošaljem poneku šturu poruku, sa zakašnjenjem od dva meseca i to je to.
Elem, pojavim se na svom nalogu, posle iks vremena i vidim - stigla mi poruka. Pošiljalac - nepoznat. Izvesni Bryan. Hello dear, kaže mi lik. I see it as an honor to have stumbled on your profile (Neka mi neko kaže šta mu to znači, stumble - mrzi me da guglam). I find you attractive and gorgeous. (Đe me nađe?!) I am Bryan taj i taj (midlle name i prezime, sve redno) i radim kao Chemical Engineer tu i tu. (Najs tu mit ju.) And most importantly a man that desires a woman to make him a happier man. Sad izvinite me, ali u bukvalnom prevodu ovo bi značilo - i što je najvažnije čovek sam koji želi da ga žena učini još srećnijim. Ispravite me ako grešim. I would so appreciate a reply from you as that would be a great start. (Start za ŠTA?) take care till I hear from you.Bryan
I pored toga slika Brajanova, seda kosa, seda brada, brat bratu pozne pedesete. Gledam i ne verujem. Jeste da sam se ja ovakva, plava i bledolika skvo oduvek nekako sviđala starijim tipovima, ali ovo je - tuuuu mač. Drugo, ako se meni od trideset i četiri godine upucavaju čikice s alchajmerom u najavi, ko se onda upucava mome detetu od dvanaest?! I na koji pokvareni način?
Brajana ostavim za posle. Odgovoriću ja njemu, sad moram malo da mu udarim čežnnju. A moram i da spasavam dete od ovog ludog, preludog sveta. Odem na njen Fejs, ukinem nalog. Znam - biće ljuta kao niko. Duriće se, moje gorgeous, attractive Veliko Dete, reći će mi kako sam najgora majka na svetu, otići će u svoju sobu, odbijaće da priča sa mnom, sve će i neka će. And that would be a great start. Till I hear from you, take care.
15 komentara:
Od Lanna, u 13. decembar 2011 20:56:36
Od hotahota, u 13. decembar 2011 21:01:17
Od Tanja Henry, u 13. decembar 2011 21:14:59
Od Sizif, u 13. decembar 2011 21:21:19
TH - I taj Brajan, baš je našao gde će da posrne :))) Stumble and fall - sam pao, sam se ubio. :)
Od hotahota, u 13. decembar 2011 21:25:42
Od Lanna, u 13. decembar 2011 21:40:29
Ništa se ne može zabraniti, ja sam živi primer za to, ali ako je ti učiš pravim vrednostima, čak i ako te ne posluša uvek, ostaće joj, a onda će za 10 godina znati zašto je dobro što je bilo tako.
Od Weltschmerzgirl, u 13. decembar 2011 21:45:58
Od Sizif, u 13. decembar 2011 21:57:52
Weltschmerz, valjda si u pravu - samo mi daj jedan plastičan primer, na kome mogu da vežbam, potpuno sam bez inspiracije :)
nadam se da to čemu ih učimo,ipak ostane negde u malom mozgu....
Od hotahota, u 13. decembar 2011 21:59:14
Od hotahota, u 13. decembar 2011 22:02:15
Od Weltschmerzgirl, u 13. decembar 2011 23:34:40
P.S. pošalji mi friend request. ;)
Od spes, u 14. decembar 2011 11:28:54
To je bilo davno, a u međuvremenu je došlo i to dete, pa raste i Internet se razvio, krenula kriza i porastao kriminal, ubih se od brige.
Od Gost kod grofice na veceri, u 15. decembar 2011 9:57:09
Goste, ne znam koliko tvoje ima godina, i nemam nikakav mudar savet ali ti zato drzim pesnice od srca.
Od hotahota, u 15. decembar 2011 21:10:41
ali puno toga mozese postici poverenjem.
kazne,zabrane samo odaljuju dete,lose stvari se konstruktivno resavaju.
Od ViRiVi, u 16. decembar 2011 0:01:26
<< Natrag