Hota Hota

uto - 13.12.2011

I found you attractive - đe me nađe?!

Veliko Dete ima dvanaest godina. Skoro trinaest, pobunila bi se sad da me čuje. I to su godine kada je najvažnije ne razlikovati se ni po čemu od drugih i po svaku cenu utopiti se u masu. Kapiram. Mora da ima najke te i te, mora da ima uuuuske farmerke, i one čupave čizme koje svi nose i nekakav pucketavi lak za nokte (to je tek hit, za neupućene!) i mora užinu da kupuje baš u toj i toj pekari i da ima touchscreen jer je to tako fensi.

Borim se s tim neko vreme. Nekada pobedim, nekada ne. Nekada mi se učini da me čuje i da uspevam da doprem do nje s pričom o tome kako ne mora uvek da se bude isti i kako treba da ima nešto što je razlikuje od ostalih.(a pritom ne mislim na najnoviji i najskuplji mobilni telefon koji nema niko u školi). I taman kad pomislim da sam uspela da probudim ono zrnce individualizma u njoj - usledi jedno tužno, pretužno 'ali maaamaaa, sve moje drugarice...' - i ja, šta ću, kapituliram.

I tako sve njene drugarice su imale nalog na Fejsu. Protivno svim pravilima, ispod svake norme - ali imaju. I profile, i prijatelje i lajkove i grupe, i 'svi vi koji volite Maju iz sedmog dva...' Čak i ti mama imaš profil na Fejsu, rekla mi je na kraju. Čak i ja...? Šta god značilo to ČAK, ali dobro, da, čak i mama ima nalog na Fejsu. Ako ćemo pravo - i Mamina Mama ima nalog na Fejsu. Ne kažem da zna da ga koristi, ali - ima. Zašto? Zato što SVI imaju nalog na Fejsu.

I tako, otvorimo mi taj nalog. Sednemo, popričamo, objasnim joj ovo i ono, sve spletke, zamke onostranog. Kaže - kapiram. A ja kapiram da već zna više od mene. Nakon dva dana - tristapedesetčetiri prijatelja! A ja se i dalje držim na svojih skromnih četrdeset i pet, i to računajući društvo iz osnovne škole. Nije mi pravo, ali pustim je. Tu i tamo, da ona ne zna, ulogujem se, proverim poruke, ošacujem ko je lajkuje, ko je ne lajkuje... (Man'te me sad dečijih prava, naročito onih koja se tiču privatnosti - roditelj sam, moram da znam s kim mi se dete druži!)

Na svoj profil retko odlazim, ne dopada mi se način na koji se sve banalizuje, pa ni to 'druženje' na Fejsu. Postavim tu i tamo neku fotku, tek zarad rodbine iz inostranstva, pošaljem poneku šturu poruku, sa zakašnjenjem od dva meseca i to je to.

Elem, pojavim se na svom nalogu, posle iks vremena i vidim - stigla mi poruka. Pošiljalac - nepoznat. Izvesni Bryan. Hello dear, kaže mi lik. I see it as an honor to have stumbled on your profile (Neka mi neko kaže šta mu to znači, stumble - mrzi me da guglam). I find you attractive and gorgeous. (Đe me nađe?!) I am Bryan taj i taj (midlle name i prezime, sve redno) i radim kao  Chemical Engineer tu i tu. (Najs tu mit ju.) And most importantly a man that desires a woman to make him a happier man. Sad izvinite me, ali u bukvalnom prevodu ovo bi značilo - i što je najvažnije čovek sam koji želi da ga žena učini još srećnijim. Ispravite me ako grešim. I would so appreciate a reply from you as that would be a great start. (Start za ŠTA?) take care till I hear from you.Bryan

I pored toga slika Brajanova, seda kosa, seda brada, brat bratu pozne pedesete. Gledam i ne verujem. Jeste da sam se ja ovakva, plava i bledolika skvo oduvek nekako sviđala starijim tipovima, ali ovo je - tuuuu mač. Drugo, ako se meni od trideset i četiri godine upucavaju čikice s alchajmerom u najavi, ko se onda upucava mome detetu od dvanaest?! I na koji pokvareni način?

Brajana ostavim za posle. Odgovoriću ja njemu, sad moram malo da mu udarim čežnnju. A moram i da spasavam dete od ovog ludog, preludog sveta. Odem na njen Fejs, ukinem nalog. Znam - biće ljuta kao niko. Duriće se, moje gorgeous, attractive Veliko Dete, reći će mi kako sam najgora majka na svetu, otići će u svoju sobu, odbijaće da priča sa mnom, sve će i neka će. And that would be a great start. Till I hear from you, take care.

 

15 komentara:

  • Misliš da si ukidanjem naloga rešila problem? Naprotiv! Napravila si sebi još veći problem jer nećeš moći da pratiš nalog koji će Veliko Dete da otvori sa nekog drugog kompa. Ovako si mogla bar da kontrolišeš situaciju.

    Od Lanna, u 13. decembar 2011 20:56:36

  • Impulsivno reagujem, kao i obično. Silly me! Može li taj ukinuti nalog nekako da se oporavi? Po mogućstvu dok se dete ne vrati s treninga?

    Od hotahota, u 13. decembar 2011 21:01:17

  • Može nalog ponovo da se aktivira, a Brajan se sapleo o tebe, da ne kažem nabasao čovek!lol

    Od Tanja Henry, u 13. decembar 2011 21:14:59

  • "Izdrži, Džime vidim kopno" je lepa vest za tebe, ako je "kopno" izlazak iz nevolje koja je tek u najavi (zbog ukidanja ćerkinog fejs naloga). I to uliva nadu (jednom će ipak razumeti potez svoje majke). Loša vest je da se to kopno vidi kroz dvogled jer je miljama daleko. I ima vode i vode da se nageldate do tog kopna. Puno sreće u doplivavanju do kopna, Skvo. Pozdrav tvom Hota-hota plemenu, a naročito obespravljenoj (za njeno dobro) dvanarstogodišnjakinji. :-)

    Od Sizif, u 13. decembar 2011 21:21:19

  • Hvala Sizife, mislim da ću presušiti dok ne stignemo na to kopno, toliko težak taj pubertet zna da bude, Molim te, reci mi da sam i ja bila ista takva, ti me bar znaš tolike godine :)

    TH - I taj Brajan, baš je našao gde će da posrne :))) Stumble and fall - sam pao, sam se ubio. :)


    Od hotahota, u 13. decembar 2011 21:25:42

  • Pusti Veliko Dete da se uloguje i neće ni primetiti da je bilo ikakve deaktivacije naloga.:)

    Od Lanna, u 13. decembar 2011 21:40:29

  • Imaš pravo da mi kao starija kažeš da nemam pojma i da pošto nemam dete nemam pravo glasa na ovu temu, neću da se ljutim, ali, kao neko ko se po godinama nalazi između tvoje ćerke i tebe, kažem ti da je za njenu budućnost bolje da je pustiš da radi i ima (skoro) sve kao njene drugarice, a onda joj na nekom jako plastičnom primeru pokažeš zašto je mnogo i bolje i kulje da radi i ima drugačije.
    Ništa se ne može zabraniti, ja sam živi primer za to, ali ako je ti učiš pravim vrednostima, čak i ako te ne posluša uvek, ostaće joj, a onda će za 10 godina znati zašto je dobro što je bilo tako.


    Od Weltschmerzgirl, u 13. decembar 2011 21:45:58

  • Pa čuj, Skvo, za razliku od fejs naloga koga od svačijih očiju deli pasword, na ovu stranicu (sa tvojim blogom i našim komentarima) se stiže iz običnih browserovih cookies and cashes koji pomažu da browser samo jednom probija led do stranice, a kasnije zahvaljujući malopre pomenutima stigne dok dlanom o dlan. Pa zatim, ima tu i browsing history (nećeš valjda da mi kažeš da pre svakog svog odlaska sa neta očistiš cookies and cashes i browsing history?!).Zato će i Malo Dete lako da stigne do tvog teksta na blogu, a ja ne bih voleo da ti rušim autoritet koji kao majka moraš imati u njihovim očima. Zato neću ništa da govorim o "teenage-tebi", samo ću (ti) namignuti. Ovako ;-)

    Od Sizif, u 13. decembar 2011 21:57:52

  • Lanna, da znaš da se ulogovala najnormalnije, izgleda da nisam takav haker kao što sam mislila. Sad mi ne ostaje nista drugo nego da ćulim iza vrata. ;)

    Weltschmerz, valjda si u pravu - samo mi daj jedan plastičan primer, na kome mogu da vežbam, potpuno sam bez inspiracije :)
    nadam se da to čemu ih učimo,ipak ostane negde u malom mozgu....


    Od hotahota, u 13. decembar 2011 21:59:14

  • E pa Sizife,majstorski si to rekao - ali ima jedna mala začkoljica - ja imam svoj komp, ona svoj (odnosno, šlepa se na tatin). Moj komp ima password, koji znam samo ja, a njen znamo i ja i tata ;)

    Od hotahota, u 13. decembar 2011 22:02:15

  • Najjednostavnije je naći starijeg tinejdžera, neku rođaku ili dete kućnih prijatelja koja će njoj biti super iako ne nosi najke te i te i nema mobilni taj i taj. Time bi ubila dve muve jednim udarcem, jer bi posle malo dete imalo na koga da se ugleda i s njim ne bi imala sličnih problema, tako je bar bilo sa mnom i mojim mlađim bratom. :) Nažalost, svesna sam koliko je danas teško naći ,,normalnog" starijeg tinejdžera...

    Od Weltschmerzgirl, u 13. decembar 2011 23:34:40

  • To su cirkularna pisma koja se šalju na x adresa, po sistemu velikih brojeva. Ja sam se nadobijala tih pisama sa epitetima anđela itd. dok mi nje dosadilo, pa stavila zabranu da mi nepoznati ne mogu slati poruke (tj. oni koji mi nisu frendovi). Uradi to isto sa detetovim nalogom, dok ona provali, trebaće joj vremena, postavi ograničenja koliko god je moguće. I nadgledaj, ali što neprimetnije. Mog sina ne zanima FB iako ima nalog već dve godine, ali igra online igrice sa celim svetom i četuje na engleskom, što je mnogo veći problem. Parental control je na početku završavao posao, dok ga nije otkrio i uvredio se do srži - mama, to vređa moju inteligenciju. Teško je, draga, ali nema alternative. Izdrži.
    P.S. pošalji mi friend request. ;)


    Od spes, u 14. decembar 2011 11:28:54

  • Jao, jao, sećam se kada smo Darlin' i ja pričali o sličnoj stvari. Pitala me je da li bih ja bio u stanju da, krišom, čitam detetov dnevnik, a ja kao iz topa rekao da.

    To je bilo davno, a u međuvremenu je došlo i to dete, pa raste i Internet se razvio, krenula kriza i porastao kriminal, ubih se od brige.


    Od Gost kod grofice na veceri, u 15. decembar 2011 9:57:09

  • Spes, kazes - cirkularno pismo? Eeee, a ja se taman ponadala :) Hvala na podrsci.

    Goste, ne znam koliko tvoje ima godina, i nemam nikakav mudar savet ali ti zato drzim pesnice od srca.


    Od hotahota, u 15. decembar 2011 21:10:41

  • imamo decu istog uzrasta i jasno mi je sto pricas,opasna su vremena opasan je zivot ,opasno je sve,...,moje iskustvo pokazuje da zabranom neces nista postici.
    ali puno toga mozese postici poverenjem.
    kazne,zabrane samo odaljuju dete,lose stvari se konstruktivno resavaju.


    Od ViRiVi, u 16. decembar 2011 0:01:26

Add comment

<< Natrag