I kao da je bilo nekad...
Prvo što mi je palo na pamet jutros, bila je nekakva glupava misao, ničim izazvana, nešto što ne znam da objasnim, a najviše liči na ono kad se u poznim godinama (u kojima nisam) osvrneš na život i kažeš 'e, pa, to bi bilo sve, narode'. Ma nije to ni bila prava misao, već više kao ukus zakašnjenja, nekakav passe u ustima. Ne ustaje mi se, ne ide mi se na posao, ne gledaju mi se ljudi u prevozu, ne priča mi se s kolegama, ne radi mi se, nešto mi se ništa ne...
Vratila sam se kući oko šest popodne. Ušla u sobu. Zatvorila vrata. Spustila roletne. Pustila ekave. Legla na krevet, rešena da izguram bar po' ure. Ne pamtim kad sam poslednji put tako ležala na krevetu i slušala muziku. Blejala. Ništa mobilni, ništa teve. Samo M. M. i ja.
Mama je prolupala, reklo je Veliko Dete, vidno zabrinuto.
4 komentara:
Ova slika mi je uvek bila simpatična. Nekad sam i ja bio isto takvo Veliko Dete. Poljubi oba deteta za mene i kupi im po jednu 200grama tešku čokoladu "Najlepše želje". :-)
Od Sizif, u 10. maj 2011 20:59:15
Od Hotahota, u 10. maj 2011 21:34:18
Od gozza, u 10. maj 2011 22:36:00
Od Hotahota, u 11. maj 2011 20:59:11
<< Natrag