Svilene bombone ili...?
Pomislićete - ko o čemu - baba o uštipcima. Ali nije, majke mi, nego eto sve se nekako namesti, pa mu hrana dođe k'o light motiv.
A priča kreće tako što me Veliko Dete već predugo progoni pričom o depilaciji (nogu, da ne bude zabune). Mama, jedino ja u razredu ne depiliram noge, mama, i na treningu su sve depilirane, i prošli put su svi gledali u moje dlaaaakave noge (mo'š misliti!), mama, obećala si, mamamamamamama....!
Elem, razmišljala sam, Mnogo sam razmišljala o tome. Bila ZA i bila PROTIV. Ako joj onako striktno i roditeljski zabranim - uradiće to sama, krišom. A ako uradi sama - uradiće brijačem (zlo i naopako, jer posle brijača, za neupućene, dlake rastu tri puta brže i deblje) ili će se prepustiti prvoj priučenoj kozmetičarki, (mislim, sve je moguće...) koja će je odrati kao zeca, napraviti joj podlive, ispucale kapilare i slične traume.
I tako, od dva zla - biram manje. Majka će to, kažem, Kad? Sad. Čime? Voskom? Neeee, imam ja jedan poseban sistem, Šećerna pasta. Fuuuj, kaže Veliko Dete. Nije fuj, prirodno je, zdravo a i ne boli kao vosak. I tako, uđem u kuhinju, Šećer, voda, limunov sok, med. Po receptu starih majstora (verujte, pričala mi baka). Dok šećer ne postane zlatno žut, kao preliv za Doboš tortu, mmmm... Malo je falilo da se predomislim pa da joj kažem 'Slušaj Dete, batali me dlaka, ajde da pravimo kolače...!'
Uglavnom, šećerna pasta je skuvana, presijava se, svetluca kao ćilibar, mestimično steže, valja nam brzo delati, da se ne zgusne. Dete spremno, ja prelomila u sebi - Veliko Dete je veće nego što sam mogla da pretpostavim, welcome to the world of hairy legs! Sine, stisni zube, krećemo! Ovo će možda maaaalo da boli...
Mislila sam, draće se k'o magarac. Mislila sam, kad povučem onu tračicu, zviznuće me nogom u glavu da neću znati gde se nalazim. Mislila sam. odustaće nakon dva poteza. NIJE. Izdržala je to junački, Ni A nije rekla. Biće da je tu na tatu. Ja sam se drala k'o da me deru, I dan danas, moram prvo da popijem brufen pa tek onda.... Bem li ga, valjda se i prag bola s godinama smanjuje... Gotovo, rekla sam, to je to,
Gleda svoje noge, prelazi prstima preko njih, Nazirem plamičak ponosa u očima, Više je neće zezati. Više niko neće gledati u njene noge. Hvala mama, kaže i grli me. Prestajem da dišem, koliko me steže. Šta ćemo da kažemo tati, pita, Ne znam, smisliću već nešto.
Popodne istog dana. Izleževam se u dnevnoj. On nešto prčka po kuhinji. Ni na kraj pameti mi nije... Čekam da dođe, čekam ONAJ pravi trenutak, da sedne i da mu kažem 'Vidi, ona više nije mala, mislim deca nam rastu, takva i takva stvar...' Mmmmm, dobacuje on iz kuhinje.... Super su ti ove bombone, kad si pravila...?
Bombone, proleće mi kroz glavu. Nisam pravi... BOMBONE?! Ali to nisu nikakve bombone! To je.... čekaj, stani, nisi... reci mi da nisi jeo... molim te reci mi da nisi jeo... Samo sam malo....što....?
9 komentara:
Od margo, u 25. jun 2011 14:17:55
Od Lanna, u 25. jun 2011 15:38:27
Od Hotahota, u 25. jun 2011 21:59:10
Pošto znaš da te u životu neće baš za sve pitati da joj dozvoliš, makar se trudi da malo i veliko dete naučiš da neke stvari rade kako je najsigurnije i po njih najbezbolnije. Depilacija je samo jedna od tih stvari. Pozdrav hotahota plemenu.
Od Experiment, u 25. jun 2011 22:58:11
Od Sizif, u 25. jun 2011 23:02:45
Od Hotahota, u 26. jun 2011 0:39:46
Od gozza, u 27. jun 2011 9:48:09
Od hotahota, u 27. jun 2011 12:53:59
Ako nije pojeo dlakave, ja ne vidim u cemu je problem...
Od Weltschmerzgirl, u 27. jun 2011 13:36:39
<< Natrag