Trbuhom za kruhom...
Žešći dan - danas. Prvo Gazela, onda posao. Priča u kojoj si sam protiv svih, onako najgore, toliko da se i sam na momente zapitaš da li je moguće da si baš samo ti, ti od svih njih - u pravu? Majku mu, zar je moguće da su svi fejkeri, da im je lakše da foliraju, da bulazne, mlataraju rukama, galame i unose ti se u facu, brane slične sebi, nego da rade svoj posao?
Jeste. Lakše je tako. Lakše je poraditi na dramaturgiji i scenografiji nego odraditi to za šta si plaćen - najbolje što znaš. A samo sam htela da im objasnim... Imala sam savršene argumente, dokaze, ali... nije imao ko da me sluša. (A majke mi, bila sam u pravu.) I tako... Klasika. Drama u dva čina. Lud i zbunjen. Čekamo Godoa. :)
I dok mi se unosila u facu, držala predavanje pred svima, onako kako to inače rade psihopate i labilne ličnosti, (ako grešim, a vi me ispravite) i dok me je uporno pitala da li je razumem, i terala da glasno i isto tako pred svima kažem 'da, razumem', i dok je nakon toga teatralno ponavljala pitanje po principu 'molim, nisam čula, moraš glasnije', (da, da, neka svi vide kakav si debil), mislila sam kako bi bilo dobro ustati, okrenuti se i, na zaprepašćenje svih, prosto otići... Ostaviti Nedojebanu Vevericu (jer kako inače nazvati Nju - frustriranu klimakteričnu, u kasnim pedesetim, nikad udavanu, nikad u vezi, nikad niko i nikad ništa, s tikovima, koja žmirka dok priča, i reži kad govori?) Iza svake prepotencije stoji impotencija.
Sorry but jebi ga - nisam mogla.
Došla sam kući i zasukala rukave. Danas ću da uradim nešto dobro. Neka ovaj dan ostane upamćen barem po tome što je rerna radila pošteno. Umesila sam bruku kiflica i kuvanih đevreka, stavila u lepu pletenu korpu i iznela deci ispred zgrade. 'Moja mama će sad da donese kifliceeee, svi-maaaa....' - najavilo je Milo Malo. 'Hoćeš, ozbiljno?' - pitalo je Veliko Dete. Hoću, rekla sam. Svima. Baš svima.
Izašla sam s vrućim kiflicama ispred ulaza. Jeeeee, mamaaaa.... - reklo je Milo Malo. Deca su me opkolila. Sa svih strana. Daj meni, daj meni...! Ja ću tu okruglu... Ne, ja ću... Ali ja sam prva tražila... Sa čim su?... Cika. vriska, dreka... A meni drago. Nekako. baš baš drago. Nudim i mame, one kao fine, pa neće. Kasnije će im biti žao, šta ću im ja, lepo sam pitala.
Dok sam gledala taj Garavi sokak kako sedi na stepenicama, prljavih nogu, musavi, s onim vrućim kiflama u rukama, došlo mi da uletim u kuću i da umesim još jednu turu, da nahranim svu decu u prečniku od bar dva kilometra... Ja bi' još jednuuuu.... I ja...! I jaaaa...! E ne može, ja sam prva rekla... Jao, kako je tvoja mama dooobraaaa.....! Mmmmmm....
12 komentara:
nego daj neki recept za krofne... dragi mnogo voli da ih jede, pa bik da naucim da pravim..
Od Tanja Henry, u 20. jul 2011 0:03:22
p.s. Zasto moje komsinice ne dele kiflice ispred zgrade,nego samo jure macke?? :)
Od Lej, u 20. jul 2011 2:34:38
Pozdrav Hota-Hota plemenu.
Od Sizif, u 20. jul 2011 13:57:05
Lej, nova si kod mene, dobro mi dosla, nice to meet you. A ako si u beogradu, pa nekako cemo smisliti da ti dobacim koju kiflicu.
Sizife, brate, deder smisli mi ti neku mantru, ja sam sve svoje dobre - potrosila. A ironije, koliko volis.
Od Hotahota, u 20. jul 2011 18:49:42
Od Ulica_brestova, u 20. jul 2011 19:09:35
Od Sizif, u 20. jul 2011 19:24:36
Sizife, poslacu ti slikovit prikaz doticne na PP, pa mozda ti i masta proradi. :)
Od Hotahota, u 20. jul 2011 21:30:51
Od Lej, u 20. jul 2011 22:16:04
Od erazmo, u 20. jul 2011 23:52:37
Od kampelic, u 21. jul 2011 9:15:34
Od Lanna, u 21. jul 2011 10:54:11
Lanna - sta da ti kazem, ti samo gledas a ja MORAM i da jedem :)))
Od Hotahota, u 21. jul 2011 23:02:39
<< Natrag